S korica:
“Ne dajte da me odvedu”, rekao je pacijent 3119 mladoj ženi. Njen dodir pun sućuti oslobodio je u njemu davno izgubljena sjećanja dok je sputan lisicama čekao premještaj.
I kao što u romanima Alice Hoffman ništa nije onakvo kakvim se isprva doima, tako se i ovaj slučajan susret u bolničkom hodniku pretvorio u nešto više od obične ljubavne priče. Priče između neobičnog pacijenta koji mjesecima nije progovorio ni riječi i sestre njegova psihijatra. Kao jedini preživjeli u avionskoj nesreći, dječak Steven odrast će u neprohodnoj divljini sjevernog Michigana. Sve dok ga, mnogo godina kasnije, posljednjeg dana jednog prosinca, ne uhvate lovci i vrate u civilizaciju. Tu će, podvrgnut psihijatrijskom promatranju, postati predmetom žustrih znanstvenih rasprava. A kad interes struke okopni sa zimskim snjegovima, sudbina nijemog Likantropa bit će zapečaćena.
Dirnuta nečim što ni sama sebi ne može objasniti, opterećena bremenom razvoda u tijeku i problematičnim maloljetnim sinom, Robin Moore će, slijedeći trenutačni impuls, osloboditi Čovjeka-vuka. I smjestiti ga u tavanski sobičak svoje kuće u malom otočnom gradiću. No, čin potaknut suosjećanjem i milosrđem mogao bi biti poguban za malu zajednicu i onome kome je trebao pomoći.
Kao što je očarala u “Čarolijama za svakodnevnu upotrebu”, tako i u ovom romanu Alice Hoffman lepršavom lakoćom riječi, nenametljivim šarmom prigušenim humorom i toplinom gradi snažnu priču o ljudskoj i onoj drugoj prirodi. Stoga ne čudi što je njenih posljednjih pet romana dospjelo na američke liste najprodavanijih knjiga i što su za svih pet otkupljena filmska prava.
“Druga priroda”, deseti roman Alice Hoffman na hrvatski je prevela Božica Jakovlev, a naslovnicu krasi “Sanjarenje” Dante Gabriela Rossettija.