Dobri duh Zagreba

Pavao Pavličić (rođen 1946) javio se prozom 1968. godine, istodobno kad i skupina mladih pisaca koji njeguju literarnu fantastiku, unoseći u hrvatsku književnost krug novih tema i autorskih tehnika. U svojoj prvoj knjizi LAĐA OD VODE (1972) sakupio je dvadeset kratkih priča simboličnoga sadržaja povezanih ambijentom imaginarnoga grada negdje u našim krajevima. Drugu knjigu, VILINSKI VATROGASCI (1975), karakterizira prepoznatljiv ambijent i nov način pripovijedanja: u tri poduže pripovijesti nastojao je autor zahvatiti neobične i iracionalne oblike svakidašnjeg života u Zagrebu. Pripovijedajući stilom bliskim reporterskom, Pavličić nastoji natjerati čitatelja da zaviri kroz one pukotine u običnome kroz koje vrebaju pritajene opasnosti i iza kojih se kriju neznani svjetovi. I jednu i drugu knjigu kritika je povoljno ocijenila, a njihov je autor dobitnik nekoliko književnih nagrada, među kojima i nagrade »Večernjeg lista« za kratku priču 1974. godine. Pripovijetke u ovoj knjizi kriminalističkog su karaktera i zbivaju se u raznim dijelovima današnjeg Zagreba. Njihovi junaci, oni koji vode istragu, obični su građani: konobari, odvjetnici, slovoslagari, nastavnici, podstanari. Stjecajem okolnosti, oni postaju svjedoci nekog zločina i moraju se prema njemu nekako opredijeliti, te ulaze u borbu protiv zla imajući kao oružje samo svoj zdrav razum i osjećaj pravednosti i odgovornosti.