Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum

Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum; latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae

• pretisak izdanja iz 1595. godine
• prolivena tekućina po zadnjoj stranici i dodatku

U prijevodu: Rječnik pet najuglednijih europskih jezika. Rječnik je posvećen Španjolcu Alfonsu Carrillu, provincijalu austrijske isusovačke provincije. Knjiga je mali kvart-format, ima 6 predgovornih stranica i 128 stranica rječnika. Prema Putančevu izračunu, hrvatskih riječi ima oko 3800. Na posljednjih šest stranica donosi na pet jezika tekstove Deset Božjih zapovijedi, Vjerovanja, Očenaša i Zdravomarije.

To se djelo može smatrati pravim početkom hrvatske leksikografije. Iako je hrvatski stupac (dalmaticae) na četvrtome mjestu, rječnik je važan za proučavanje hrvatskoga leksika Vrančićeva doba. Narječna je podloga rječnika čakavska s ikavskom zamjenom jata, na koju se naslojavaju elementi štokavskoga. Obično se ističu kao štokavski elementi ograničeni primjeri s ijekavizmom, refleks prasl. d’ kao đ/j, te usporedna upotreba zamjenica što/ča. Izrazitije je unošenje štokavskih, ponajprije dubrovačkih leksema u hrvatski niz. Jedan broj leksema potječe iz kajkavskoga narječja (oblok, prikliti, špot…). Najizrazitiji utjecaj kajkavskoga nalazimo u nazivima mjeseci, gdje sičen, traven dolaze s kajkavskom vokalizacijom i kajkavskim značenjem: sičen je veljača, a traven odgovara mjesecu svibnju. Sve to govori da Vrančić ima pred očima narječno neujednačen hrvatski teren i da leksičko blago crpi iz svih narječja. Izvjestan broj riječi dolazi iz crkvenoslavenske tradicije (težati, sobstvo, slovo, dreseliti se). Rječnik je zabilježio i talijanske posuđenice, što je očekivano s obzirom na Vrančićevo podrijetlo.