S korica:
Koje strasti ili ideali pokreću ljudsko biće i vuku ga njegovoj vlastitoj smrti? To je, čini se, pitanje koje Fuentes postavlja u svom najnovijem romanu Diana ili boginja koja lovi sama razmišljajući o životu i smrti hollywoodske glumice Diane Soren usamljene i lijepe, jake i ranjive, povezane sa sudbinom četrdesetogodišnjeg meksičkog pisca u ljubavnoj vezi koja je trajala jedan mjesec, tri tjedna i četiri dana Ljubav natovarena istodobno velikim količinama vječnosti smještena je u vremenski okvir početkom sedamdesetih godina kada se sanje jednog desetljeća opirahu umrijeti. Kako se pisac-pripovjedač zove Carlos, a gdjegdje postoji nesumnjiva sličnost između pripovjedačevih iskaza i stavova samog Fuentesa, knjiga je nerijetko dočekana kao predivna Fuentesova autobiografija. A gotovo je izvjesno i to da je na oblikovanje karaktera Diane Soren dijelom utjecala i osobnost i životopis glumice Jean Seberg, Godardove i Premingerove muze, koja nije samo na filmu igrala svoje uloge do posljednjeg daha.
I na kraju, kako će to ustvrditi meksički pisac Héctor Aguilar Camin U nezasitnoj i snobovskoj potrazi za srećom, likovi Diane pronalaze ljubavnički raj koji je vječnost njihovih trenutaka, ali i svoj rutinski pakao, koji je provizornost njihove ljubavi.