…Ptica si probije put iz jajeta. Jaje je svijet. Tko se želi roditi, mora razoriti jedan svijet. Ptica leti prema Bogu. Bog se zove Abraksas.
…To je dakle bila nova slika u kojoj mi se pokazivala moja sudbina, ne više stroga, ne više osamljena, već zrela i radosna! Nisam ništa odlučio, nisam se zavjetovao – stigao sam na cilj, na jednu uzvisinu na putu odakle se divno vidi nadaleko i na široko put što čezne za obećanim zemljama, nad koju su se nadvile sjene krošanja stabala skore sreće, rashlađen blizim vrtovima svakog veselja.
…Nikom ne bih mogao reći ni riječi o svojim snovima, svojim očekivanjima svojoj unutarnjoj preobrazbi, čak ni onda kada bih to htio. No kako bih ja to mogao htjeti?