Najpoznatija bengalska knjiga za djecu, ali odrasle. Pripovijedač, Damoru, priča svojim slušateljima izmišljotine u stilu Münchausenovih pustolovina, sve začinjeno djelovanjem brojnih hinduskih bogova i božica.
U bengalskome svijetu lijepe književnosti Trailokyanath Mu-khopadhyay (1847 – 1919) najpoznatiji je kao začetnik književnoga pravca za koji je karakterističan neobičan smisao za humor, jer se temeljio prije svega na uporabi mašte. U djelu Damoruov život pisac uvlači čitatelja u priču s pomoću društvanca koje se sastalo na čašici razgovora i u kojemu glavnu riječ vodi Damoru. Damoruovi prijatelji ga slušaju i uživaju u njegovu pripovijedanju. Hvale njegovu pripovjedačku moć, ali, upravo zbog čestih izleta u svijet mašte, nailaze i na razne nedosljednosti u pripovijedanju. Kako se priča nastavlja, raste i satirična snaga ovoga djela, sve dok se ne dotakne najsramotnijih društvenih zala razdoblja u kojemu je roman stvaran. Mukhopadhyayevo je pero veoma oštro kad je riječ o životnim uvjetima nižih kasta i osobito djevojčica, koje je tadašnje hinduističko društvo prisiljavalo na rano stupanje u brak.