Daleko od Irske: izabrane priče

S ovitka:

Izbor priča Daleko od Irske Williama Trevora (1928) ponajprije pokazuje kontinuitet Trevorove estetike: još od svojih prvih knjiga Trevor je postao glasovit po literarnoj empatiji, po vještini asketskih opisa, po istančanim osjećajima za dramu i emocije likova. Likovi kratkih priča najčešće su bili obični usamljenici, koji izgubljeni u životnim labirintima pokušavaju svojih sudbinama dati neki smisao. Muče ih nestalnost sjećanja, gubitak ili nestanak ljubavi, bračne nevjere, neumitnost starenja, te ljudska nelojalnost, izdaja i propast, što Trevora zaokuplja još od kraja pedesetih, kada je započeo svoju spisateljsku karijeru.

Napisane u strogoj tradiciji klasika, ponajprije Joycea, Kafke i Čehova, priče Williama Trevora kao da se razvijaju iz nekog vlastitoga unutarnjega ritma: naizgled kristalno bistre one lako, nekim neobjašnjivim spisateljskim umijećem, postaju začudne i tajanstvene. William Trevor majstor je uskovitlanih podzemnih značenja što raskošnoj jednostavnosti njegove proze daje dalekovidne literarne uvide.