Čovjek i smrt

S ovitka:

Čovjek se ne može prilagoditi smrti: ako njegova tehnika i njegovo znanje mogu pomaknuti trenutak smrti, on ipak nikada nije mogao pomoću njih prodrijeti u područje njezine vladavine i oživjeti mrtvaca. Čovjek može sebi prilagoditi smrt samo na magijski način; jedino na području magije krik “Lazare, Lazare, probudi se” dobiva odgovor. Humanizirati smrt možemo samo u mitovima. Mitovi o smrti fiktivno ostvaruju najvažniji jedinkin zahtjev. Hoće li ga tehnika znati ostvariti? Ili će smrt zauvijek ostati nezacjeljiva čovjekova rana? Rana koja će utoliko više biti nezacjeljiva, što će se s uljuđivanjem čovjeka smrt sve više ukazivati kao neljudska pukotina u samom središtu njegova bića? Ili se može smatrati da smrt počiva na nužnosti? Hoće li čovjek moći prilagoditi smrt sebi ili će joj se morati prilagoditi? Na sva ta pitanja moći ćemo dati odgovor tek na kraju našega antropološkoga, sociološkog i povijesnog istraživanja.