S ovitka:
Clochemerle-Babylon je nastavak čuvenoga romana Clochemerte od istoga pisca, pa bi se mirne duše mogao nazvati Clochemerle, II dio. U njemu su ista lica kao i tamo: počevši od župnika Panossen do onih zagrižljivih usidjelica bogomoljki, lajave trafikantice Fouche i baba koje su se kupile oko nje. Dolaze, naravno, i nova lica koja donose prilike. I ovaj je Chevallierov roman francuska publika oduševljeno primila kao i Clochemerle. Clochemerle-Babylon je isto tako humorističko-satirički roman kao i Clochemerle.
Kao ni Rabelais ni Molière ni Balzac, tako ni autor ne upotrebljava nikakva umjetna sredstva za svoj humor, aparaturu, da bi izazvao smijeh. Njegov humor izvire iz mir noga, realističkog pripovijedanja, iz same prirode onoga što pisac prikazuje.
U romanu ima podosta sočnih izraza i masnih šala. Ali nikomu u Francuskoj nije palo na um da zbog toga ovaj roman nazove pornografijom, jer je francuska kritika vodila računa o tomu da autor opisuje sredinu južnofrancuske palanke čiji stanovnici govore prostonarodnim jezikom pa ne uvijaju izraze u svileni papir nego nazivaju stvari onako kako ih narod zove, tj. njihovim pravim imenom. Zato nemojmo raspravljati o kvaliteti humora u ovom romanu. Sam pisac kaže da ne piše za svoju malu sestru, pa se stoga smijmo bez lažnoga srama.