S ovitka:
Generacija kojoj pripada Branko Kovačević, a to znači generacija slikara rođenih početkom ili tijekom drugog desetljeća našeg stoljeća, nije bila samo “presječena” ratom već i mučnim razdobljem socrealizma. U to su vrijeme ti slikari između tridesete i četrdesete godine života bili još premladi da bezrezervno prihvate tradiciju i prestari i već formirani da bi mogli prigrliti avangardu bez kritičkih konotacija.
Prve postakademijske godine podudaraju se s prvim godinama evropskog ratnog sukoba (1939). Svijet je očito na rubu katastrofe, i slikati u tom raspadu ljudskosti i ljepote, u vremenima straha i neizvjesnosti značilo je zapravo posumnjati u neke dojučerašnje vrijednosti i otvoreno se suočiti s prijetnjama uništenja kulture. Prve slikarske godine mladog slikara Branka Kovačevića očito nisu tekle pod povoljnim okolnostima, ali što se tu moglo izmijeniti? Mladi slikar osjeća da su godine mira odbrojene. On živi užurbano i intenzivno u tom “predvečerju katastrofe”. Slika pod pritiskom ratne prijetnje u nastojanju da ostavi trag svoje darovitosti u svijetu koji prijeti rasulom sjećanja i pameti.