Razmažen književnom slavom, novcem i neobuzdanim mondenim životom po otmjenim sastajalištima tadašnje Evrope i Hollywooda iz »velikih vremena«, Francis Scott Fitzgerald (1896 -1940) nije mogao shvatiti zašto je njegov roman Blaga je noć doživio mlaki prijem kod publike. Vremena su se nakon sloma na newyorškoj burzi promijenila, svjetska kriza skinula je s dnevnog reda legendu o tzv. izgubljenoj generaciji i publiku više nije zanimalo prikazivanje njenih junaka.
Danas i čitaoci i kritičari znaju da je upravo u tom romanu F. S. Fitzgerald ispisao neke od svojih najljepših stranica. Priča o mladom i uspješnom psihijatru Dicku Diveru i njegovoj pacijentici Nicole jedna je od najljepših ljubavnih priča tog razdoblja, a istovremeno nam otkriva Fitzgeralda kao kritičara vlastitih iluzija i snova o tome da je do punovrijednog života i ljudskog ostvarenja moguće doći pomoću novca, mladenačke ljepote i življenja u lažno idiličnom, dekorativnom svijetu bogatih. Izliječivši svoju pacijenticu i zatim suprugu Nicole do te mjere da ona svojom novom slobodnom voljom odlazi s drugim, Dick Diver shvaća da ga je, usprkos njihovoj autentičnoj ljubavi, njezin bogati otac kupio svojoj kćeri kao liječnika i muža. S francuske rivijere, gdje je proživio svoje najsretnije nesretne godine, vraća se beznadno raspolovljenog života u Ameriku, gdje mu se gubi trag.