Bijeda blagostanja

tržišna religija i njezini neprijatelji

S korica:

Prava je rijetkost čitati o ekonomiji tekst potekao iz ovako strastvena i duhovita pera: u Bijedi blagostanja kroz desetak poglavlja i dvanaest encadrés, uokvirenih kratkih eseja, Pascal Bruckner ukazao je na gotovo sve naše zapadnjačke neuračunljivosti. Raspravljajući o globalizaciji, o odnosu američke i europske kulture rada i stvaranja, o kapitalizmu i odnosu prema zemljama u razvoju, o bogatstvu, siromaštvu, pohlepi i škrtosti, kao osnovna misao vodilja izdvaja se kritika razornoga djelovanja ekonomizma. Brucknerova kovanica vrlo je rječita: govori o čovjeku ugašene čovječnosti svedenome na potrošača, proizvođača, dioničara, kupca ili prodavača, vlasnika ili vlasništvo; na “hrčka u kotaču”, na “sudionika u dosadnoj utopiji”, “nesposobnoga da napravi hijerarhiju svojih pohlepa”, stanovnika podjednako i polisa i supermarketa. Produktivnost, dobit i korist ne valja uzdizati u norme ljudskog ponašanja.

Ne zastajući ni trenutka na praznom negodovanju, i ne hvatajući se u kolo s protivnicima kapitalizma ili globalizacije, s tim “kratkovidnim, a čvrsto zagrljenim osporavateljima”, Bruckner nas ne propušta podsjetiti na sve što je oko nas (i u nama) i što je šteta propustiti u trci za zlatnim teletom. “Treba li podsjećati na očitu činjenicu da je vrijednost neke osobe bogatstvo njezinih odnosa s drugima, njezine sposobnosti da istka veze svake vrste žrtvom, žarom i uzajamnošću? Da je čovjek velik samo onoliko koliko se može nadmašiti u nečemu većem, u otkriću svijeta koji je zgusnutiji i trajniji od njegove puke subjektivnosti?”

Ovo djelo, neveliko opsegom ali raskošno duhom, nagrađeno kao najbolji ekonomski tekst u Francuskoj 2000. g. pomno i produhovljeno preveo je Oleg Pleše, pogovorom je popratio prof. dr. Jere Tarle, a fotografiju na naslovnici izradila je Morana Zubak.