S ovitka:
Posljednjih desetljeća osjetno se povećalo zanimanje za neevropske civilizacije. Ne mislimo, naravno, na znanstveni interes u užem smislu, jer su kulture Istoka već stoljeće i pol predmet akademskog bavljenja u većini sveučilišnih središta zapadnoga svijeta. Mislimo prvenstveno na zanimanje šire čitalačke publike: priliku da se upoznamo s islamskom mistikom pružit će nam prijevod Antologije sufijskih tekstova Eve de Vitray-Meyerovitch. Ne znamo ni jedno djelo toga obima na evropskim jezicima koje bi nam moglo bolje predstaviti sufijsku misao.
Antologije se najčešće strukturiraju oko jednog pisca, jednog razdoblja, jedne književne vrste ili kulture. Cilj Eve de Vitray-Meyerovitch bio je nešto drukčiji: kako je svaka mistika, pa tako i islamska, u bitnome pounutrenje. svako svrstavanje prema izvanjskom (područja, razdoblja, književne vrste) prijeti da iznevjeri svoju svrhu. Problemskim svrstavanjem građe, organiziranjem antologije oko nekih Lema, sastavljačica uspijeva pokazati duboko temeljno jedinstvo ispod šarenila kakvo predstavljaju različiti krajevi islamskog svijeta u različitim razdobljima trinaestostoljetne povijesti u kojima je sufizam nastajao i u kojima se razvijao. To jedinstvo začuduje još više imamo li u vidu da su sufijski tekstovi, što je iz ove Antologije sasvim vidljivo, nastajali ne samo u arapskom i perzijskom, već i u javanskom, urduu, paštuu, peulu pa čak i u hrvatskom ili srpskom jeziku. Tako je ovaj izbor, ako smijemo reći, transcivilizacijski.
Poglavlja ove Antologije glavne su teme sufizma: Božji poziv, put k Apsolutu, duhovni život, odnos fizičke i inističke smrti, Jednost Boga, svijet kao zrcalo Božje, simbolizam koprene, savršeni čovjek… Svaka od tih tema predstavljena je kroz različite pristupe u iskustvu duhovnika koje, kako smo rekli, dijele stoljeća i, nerijetko, tisuće milja.