S korica:
Akademik Vladimir Devidé, umirovljeni sveučilišni profesor i doktor matematičkih znanosti, japanolog, pjesnik i prevoditelj (rođen 1925. u Zagrebu, gdje danas živi i djeluje), objavio je dosad više knjiga iz svoje struke i – japanologije. Samo su mu u ovoj biblioteci objelodanjene dvije: JAPAN, PROŠLOST I BUDUĆNOST U SADAŠNJOSTI (1988) i ZEN (2 izdanja, 1992. i 1993). Njegova najnovija knjiga koju upravo držite u ruci, ANTIDNEVNIK PRISJEĆANJA, sadrži dvadesetak tekstova o osobnim sjećanjima na susrete i doživljaje tijekom života, od djetinjstva (osnovne škole) do danas – pa i nešto dalje (posljednji esej nosi naslov »Kako sam, na kraju, umro«). Dosad su ovi napisi objavljeni djelomice na Hrvatskom radiju i tiskani u književnim časopisima »15 dana«, »Republika«, »Forum«, »Zbornik III. programa Radio Zagreba« itd. Sve do sadašnje javne reakcije na njih bile su vrlo pozitivne, da ne kažemo oduševljene. Očito je da u matematičaru Vladimiru Devidéu nemamo samo vrsnog japanologa nego i vrlo tankoćutnog i zanimljivog esejista i feljtonista koji umije pisati o svemu i svačemu, a ponajviše o predmetima iz vlastite prošlosti. Tekstovi su različitih žanrova, od putopisa, psiholoških analiza, humoreski, dnevničkih zapisa do filozofskih razmatranja. Dostatno je navesti samo neko liko naslova pa da se vidi i shvati sva njihova šarolikost: »Bonzo«, »Gaga«, »Krpanje čarapa«, »Pašteta cara Franje Josipa«, »Anka Krumpir«, »Glasovir«, »Knjige«, »Ključevi«, »Prvo putovanje u Japan«, »Haiku i politika«, »Brancusieva skulptura«, »O (nekim) lektorima«, »Pismo osobi koje nema« itd.