Andrija Maurović : prorok apokalipse

S korica:

Čitav svoj zagrebački život iza Drugoga svjetskog rata, sve do svoje smrti 1981. u 80. godini, genijalni je crtač stripova Andrija Maurović proveo u jednoj jedinoj ulici: najprije je stanovao na Pantovčaku 5, a potom na Pantovčaku 45.

Od prvoga dana na zagrebačkom pločniku poslije završene gimnazije u Dubrovniku, odsluženog vojnog roka i kraćeg potucanja kojekuda, Maurović je bio dosljedan sebi i svojim težnjama: okanio se Umjetničke akademije na koju ga je osobno primio Ivan Meštrović i, premda najbolji student crtanja u svojoj klasi, otisnuo se u nesigurne vode novinskog i knjiškog ilustriranja, da bi već 1935. bio jedan od najbravuroznijih crtača stripova na svijetu. Zarađivao je izvrsno i danomice priređivao neviđene gozbe (vlastita dnevna “norma”: dva kilograma pečene svinjetine, jedna litra rakije i dvije litre vina!). Ovakva razuzdanost naudila mu je zdravlju.

Godine su prolazile, ali Andrija nije popuštao. Ustrajao je od 1952. pa do svoje smrti 2. rujna 1981. – ni zalogaja mesa, ni kapi alkohola, ni dima iz cigarete! Kako je stario, sve se više poistovjećivao s likom Staroga Mačka iz svojih najpoznatijih i najpopularnijih stripova: tako je sam sebe nazivao, tako su ga i drugi nazivali.

Na njegovu sprovodu na zagrebačkom groblju Miroševac (poslije su ga prenijeli na glavno groblje Mirogoj) genijalnom se Andriji Mauroviću ispunila njegova posljednja želja, rečeno je: – Nema više našega Staroga Mačka! On i njegov najdraži lik iz stripa – postali su jedno!