Iz Uvoda:
Ova se knjiga sastoji od “eseja” – u izvornom značenju te riječi (“pokus”, “nepotpun pokušaj”) – o mogućnosti sinoptičkog pogleda na opseg, teoriju, načela i tehnike književne kritike. Primarni joj je cilj izložiti moje razloge vjerovanja u takav sinoptički pogled; sekundarni joj je cilj poslužiti kao njegova uvjetna verzija, dostatno smišljena da bi moje čitaoce uvjerila kako je stanovit pogled, one vrste koju iznosim, moguće steći. Praznine u ovako tretiranoj temi odveć su velike a da bi se ikad moglo smatrati kako ova knjiga izlaže moj sustav ili čak moju teoriju. Prije ju valja smatrati međusobno povezanom skupinom sugestija koje će, nadam se, na neki način kritičarima i proučavateljima književnosti koristiti u praksi. Što god nekom nije od praktične koristi, može se odbaciti. Moj se pristup temelji na uputi Matthewa Arnolda da duh valja pustiti neka slobodno poigrava oko teme uz koju je vezano mnogo truda a malo pokušaja da se dovede u perspektivu. Svi eseji govore o kritici, ali kritika je za mene svekoliko djelovanje znanosti i ukusa u vezi s književnošću a koje je dio onoga što se naziva ili liberalnim obrazovanjem ili kulturom, ili studijem humanističkih znanosti. Polazim od načela da kritika nije tek dio te opsežnije djelatnosti, već njezin bitan sastojak…