Aleph

Zbirka pripovijedaka, po prvi put objavljena 1949. godine, a u nas prevedena i izišla u Sabranima djelima Jorgea Luisa Borgesa 1985. godine. Naslovna pripovijetka, Aleph, najbolje ilustrira Borgesovu prozu, obilježenu sposobnošću da pronađe nadahnuće u velikim temama književne i filozofske prošlosti Istoka i Zapada, profinjenom intelektualnom ironijom, te snagom imaginarnoga i fikcionalnoga. U toj kratkoj priči pripovjedač u prvom licu u podrumu jedne kuće ugleda Aleph, i u njemu čitav svemir s pojedinostima koje naviru poput sugestivnih slika apokaliptičnih vizija. Aleph, kao prvo slovo hebrejskoga pisma, upućuje na sve ono što slijedi i što bi se moglo napisati, ali u mistici Kabale označuje i nedokučivoga Boga, koji u sebi sadrži čitav svemir, tj. cjelinu svega što postoji, ali uvijek ostaje samo naznačeno. U ovoj proturječnosti Borges ujedno izražava i sažima simboliku moderne proze, koju je svojim djelima bitno obilježio.
Ovo izdanje sadrži svih sedamnaest pripovijedaka konačne verzije zbirke.