Velikog američkog pisca i književnog novatora Ernesta Hemingwaya (1898-1961), tog vojnika, ratnog dopisnika, novinara, ribara, afričkog lovca, ljubitelja borbe s bikovima, pijanicu i ljubavnika, a iznad svega pisca velike profesionalne etike, gotovo da nije potrebno posebno predstaviti našoj čitalačkoj publici. Možda je tek potrebno reći da je, osim u njegovim čuvenim kratkim pričama, njegov osebujan, objektivan i distanciran stil, došao najviše do izražaja u romanu A sunce izlazi, toj uzornoj knjizi tzv. izgubljene generacije.
Ošamućeni prvim svjetskim ratom, osjećajući se opljačkani za sve životne vrijednosti koje su nakon strahovitih ratnih iskustava shvatili još samo kao iluzije, Hemingwayevi junaci ne mogu više prihvatiti nikakvu lažnu ideologiju i odbijaju da prihvate društvo koje su progledali, odbijaju da žive za bilo što osim za trenutak. Usprkos svemu razvijaju svoju posebnu etiku koja ukratko glasi: izdržati ma i besmisleno, izdrža ti pa i do sloma. Ovaj prividno nesentimentalan a ipak prigušeno patetičan stav pobune, daje Hemingwayevim junacima sjaj iskrene i uvjerljive životne hrabrosti.