1999: antropološka povest

Zabrinuti sadašnjošću, književnici sve češće odgonetavaju budućnost, a Borislav Pekić u romanu »1999« nastoji iz budućnosti odgonetnuti sadašnjost. Kako će buduća čovječanstva suditi o našem današnjem? Hoće li željeti da ga obnove? Poput Orwella, na kojeg se nadovezuje, Pekić u projiciranju budućnosti traži upozorenja nama današnjima.

Nakon popularnog »Besnila«, Pekić ovim romanom ponovno proširuje dijapazon svojega romansijerskog majstorstva. Prvi je među vodećim jugoslavenskim piscima koji tako suvereno koristi elemente modernoga trilera i naučne fantastike, podređujući ih svojoj literaturi. Mnogo toga se isprepliće u »Godini 1999«: sukobljuju se sudbina i slučaj, programirani i slobodni čovjek, savršeni red robotske civilizacije s kaotičnom privlačnošću ljudske. Programirana katastrofa svjetskih razmjera samo se djelomično ostvaruje, jer joj se suprotstavlja jedan podoficir, zapravo sasvim običan čovjek. Ali i taj čovjek već sumnja u sebe je li još slobodan ili je već i on programiran? Gube se relacije i granice, stapa se stvarno i nestvarno, prošlo i buduće, i sve uranja u još jedan upitnik nad nama samima.